Završena je druga ligaška sezona SEHA lige. Odigrana je u kud i kamo regularnijim uvjetima nego prva, bilo je manjih odstupanja u kalendaru zbog vremenskih neprilika i europskih obveza klubova, ali za razliku od prve sezone bio je to veliki korak naprijed koji bi se trebao nastaviti ulaskom velikog sponzora Gazproma od početka sljedeće sezone. Da nije bilo neodlaska Metalurga i Izviđača u Prešov sve bi utakmice bile riješene na terenu, no te su riješene za zelenim stolom u korist Slovaka i nisu utjecale srećom ni na što. Zagreb je za FF pobjegao Tatranu za bolji međusobni skor, ali i ukupnu gol razliku.

Igralo je deset klubova, dva manje nego prve sezone, no to nije bitnije utjecalo na kvalitetetu. Za razliku od prve sezone nije bilo Crvene zvezde, Metaloplastike i Sutjeske, a unutra je bio bjeloruski Meškov. Liga je ostala bez predstavnika Srbije, dobila je predstavnika Bjelorusije, ali recimo da je sve skupa gledano dobila na kvaliteti. Bilo je zanimljivo vidjeti kako u svemu tome, u tim novim okolnostima, funkcioniraju klubovi koji su u svojim prvenstvima navikli biti nedodirljivi, nepobjedivi. Takvih ovaj puta nije bilo, a najmanje su puta poraženi Meškov i Vardar - po četiri. Meškov i Metalurg nakupili su najviše po 13 pobjeda, a tima bez pobjede i bodova nema. Rekorder egala je Vardar - tri puta su aktualni prvaci igrali neodlučeno.   

Imali smo iznimno uzbudljivu borbu za nastup na završnom turniru koji će se 12. i 14. travnja održati u skopskoj dvorani Boris Trajkovski. Možda FF nakon cijele lige nije idealan način za dobiti prvaka, možda bi trebalo razmisliti i o doigravanju (recimo 1. i 2. direktno u polufinale, 3, 4, 5 i 6. polufinale na dvije utakmice, pa dalje isto do kraja) , jer kvaliteta lige nudi izniman rukomet. No, prvo treba vidjeti tko, kako, pod kojim uvjetima, sve postaviti organizacijski čvrsto i onda potražiti i taj odgovor.

FF su izborili bjeloruski Meškov, makedonski Metalurg i Vardar, te hrvatski CO Zagreb. Društvo je vrlo slično onome koje je igralo prvi Final four u Zagrebu 2012. godine. U njemu nedostaje slovački Tatran na čije je mjesto došao bjeloruski Meškov iz Bresta. I to sa stilom, kao broj 1 u svojoj prvoj SEHA sezoni. U prvoj sezoni ligaški dio osvojio je CO Zagreb sa čak 4 boda prednosti, ali nije se uspio popeti na tron makar je bio i domaćin završnog turnira. Nije to uspio ni tada drugoplasirani nakon ligaškog dijela Tatran iz Prešova, već Vardar koji je i lani kao i sada bio ligaški broj 3. Metalurg je lani bio četvorka, igrao je finale, a ovaj puta dva makedonska predstavnika bit će i domaćini završnog što govori da su i favoriti. No, drugačija pravila ovaj puta su im donijela i okršaj u polufinalu, dok će drugi polufinale igrati za svoj prvi plasman u SEHA finale CO Zagreb i Meškov. Treba reći da su Metalurg i Meškov u međusobnim susretima s protivnicima u polufinalu bili ligaški uspješniji, pa se može reći da su i favoriti na papiru. No, lanjska sezona je najbolje pokazala da favoriti uvijek i ne pobjeđuju.

Zato će završnica u Skoplju biti veliki izazov svima. Metalurgu da skine Vardra s trona, Vardaru da ostane tronu, Zagrebu da uđe u prvi SEHA finale,a  Meškovu da potvrdi broj 1 u ligaškom dijelu sezone. Četiri sjajne momčadi ćemo vidjeti na djelu, najbolje momčadi ove sezone.