Igra se po utvrđenom kalendaru, odstupanja su minimalna i vezana su uz nastupe SEHA klubova u europskim kupovima.

Starosjedioci su Vardar, Metalurg, CO Zagreb, Nexe, Tatran, Lovćen, Borac i Izviđač, a nova lica dobojska Sloga i bjelorusko Meškovo iz Bresta. Nema više Crvene zvezde, Metaloplastike, Sutjeske i sarajevske Bosne.

Klubova je manje, ali pomak naprijed je očit, pa budu li ispunjeni i uvjeti oko promocije i marketinga u punom smislu, uskoro bi to mogla biti liga ravna najboljima u Europi, barem kvalitetno gledano kada je riječ o rukometu. Ideja je puno, proširenja se nude, ali treba ispuniti uvjete, što nije lako. Sigurno da bi takva liga sa predstavnicima Mađarske, Slovenije... bila jača, no to traži novi iskorak koji se tek sprema.

Kvalitetno, i ove sezone, baš kao i prve gledamo rukomet na visokoj razini. Činjenice kažu da je dosad odigrana 31 utakmica, da je od te 31 čak 16 završilo 'do 4 gola razlike' što govori i o uzbudljivom rukometu koji nesumnjivo privlači gledatelja u dvorane. Favoriti su slični kao lani, ali nisu sami u nastojanju da dođu do Final foura, sada je tu i Nexe, Meškovo se uključuje vrlo ambiciozno. Sa napretkom crnogorskog rukometa raste i Lovćen. Financijska kriza najviše pogađa BH klubove, no talenata ne nedostaje.

U dosadašnjih sedam kola nismo imali nijedno koje nije donijelo 'nešto posebno'. Mrlja je nedolazak Metalurga u Prešov na startu za što je makedonski klub kažnjem porazom 0:10 i financijski.

Prvi SEHA prvak Vardar, recimo, poražen je kod kuće od  Tatrana, a izborio je bod u Zagrebu, dok je Zagreb poražen u Skoplju od Metalurga, a teško će se sjetiti kada je u nekoj ligi izgubio tri boda u tako malo vremena. Nexe je napravilo veliki posao pobjedom protiv Metalurga u Skoplju, ali je onda potonulo u Cetinju gdje je potonuo i ove sezone odlični Tatran iz Prešova. Zanimljivo je pratiti klubove s jakim ligaškim obvezama, što dosad nije bio slučaj, dok se usporedno hrvaju s Europom. Za sve je to novost, šansa za pomak u kvaliteti, a ona je nedvojbena.